Centar za zaštitu korisnika bankarskih usluga CHF Srbija, nakon Božićnih i Novogodišnjih praznika, nastavlja sa radom.
U prethodnom periodu, za relativno kratko vreme od osnivanja, mnogo toga je urađeno. Najveći uspeh je upoznavanje šireg kruga ljudi, prvenstveno korisnika kredita, ali što je još važnije stručne javnosti sa razlozima zbog kojih sporni krediti ne mogu kao takvi opstati na pravnoj snazi, koje je izvršeno putem medija, održanih tibina, aktivnog učešća na stručnim skupovima i tako redom. Kao što znate, najveći problem ovoj temi je neznanje i neravnopravnost. U svakom sporu gde je druga strana banka, nema ravnopravnosti. Poverenje u banke je zadatak koji država kroz centralnu banku sprovodi, te je dokazivanje da je bilo propusta u radu banaka ili još drastičnije da su banke postupale ne samo neprofesionalno i neetično, već i nezakonito, vrlo teška borba. Nakon svih ovih godina, postalo je jasno da se radilo o vrlo planiranoj, cljanoj akciji banaka da plasiraju kredite koji su indeksiranu u valuti švajcarskog franka, računajući na dodatan profit, usled izvesnog i najavljenog jačanja valute švajcarskog franka, na koji su upozoravali MMF, Švajcarska centralna banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, Austijska centralna banka i tako redom. Pravo korisnika kredita da bude informisan (da zna karakteristike i cenu usluge) kao i zakonom garantovano pravo da njegovi ekonomski interesi budu zaštićeni je ignorisano. I tako će ostati, sve dok banke imaju račun da tako posluju. Za sada ga itekako imaju; nezakonitost se isplatila. Jako je mali broj ljudi koji se odlučuju da se susprostave takvom ponašanju. Trenutno najveću podršku u ovoj borbi pruža praksa u okruženju. Prva zemlja koja je proglasila kredite indeksirane u stranoj valuti nelegalnim je Irska, odlukom Vrhovnog suda Irske, tokom 2010.godine, sa obrazloženjem da isti unose nesigurnost u finansijski sistem. U Austriji je Vrhovni sud u aprilu 2013.godine doneo presudu da ako klijent nije dobro informisan o rizicima – valutna klauzula je ništava. Sud je naveo da je banka korisnike kredita bacila na špekulativno finansijsko tržište bez njihove želje i znanja i protivno njihovim interesima. Austrija je 2006. godine naložila bankama da pismeno upoznaju klijente sa valutnim rizikom, gde je indeksiran kredit nazvan “posebnim oblikom monetarne špekulacije”. Tokom 2008. godine, Austrija je zabranila kredite u švajcarskim francima fizičkim licima koja ne primaju prihode u toj valuti. Mađarska je prva zemlja gde je problem CHF indeksiranih kredita rešeno konverzijom u domaću valutu. Zakon je usvojen nakon odluke Vrhovnog suda koji je zauzeo stav da su prakse banaka kada je reč o kreditima u stranim valutama, bile nepravedne. Mađarska je konverziju sprovela sa kamatom koja se određuje na osnovu fiksne marže u iznosu 1 % kojoj se dodaje vrednost promjenjivog parametra BUBOR-a koji danas takođe iznosi oko 1 %, a to znači da su u ovome trenutku kamatne stope u konvertovanim mađarskim kreditima u forintama „ogromnih“ 2%. Bankama je Zakonom naloženo da u roku od 90 dana svakom korisniku kredita u švajcarskim francima vrate novac koji je, prema proceni mađarskih vlasti, zarađen na razlikama u kursu i povećanim kamatnim stopama nakon što je vrednost švajcarskog franka ojačala u proteklim godinama krize. U Hrvatskoj je tokom 2013. godine doneta presuda po kolektivnoj tužbi kojom je valutna klauzula u švajcarskom franku ukinuta kao nepravična i nepoštena. Tom presudom naloženo je bankama da u roku od 60 dana sklope sa korisnicima kredita aneks ugovora tako da glavnica bude izražena u domačoj valuti – kunama, po kursu na dan ugovora, sa kamatom koja je fiksna, početna. Presuda je kasnije u tom delu ukinuta, jer su Viši Trgovački sud i Vrhovni sud stali na stanovište da je valutna kaluzula bila jasna. Međutim, krajem 2016.godine, Ustavni sud je vratio ispitivanje poštenosti valutne kaluzule Vrhovnom sudu. Kao privremena rešenja, Hrvatska je odmah nakon značajnog međuvalutnog poremećaja u valutama evro i švajcarski franak tokom januara 2015.godine, donela odluku o zamrzavanju kursa, a potom i Zakon o konverziji. Crna Gora konverziju je izvršila 2015. godine po kursu na dan realizacije kredita. Zakonom u Crnoj Gori obuhvaćeni su i svi raskinuti ugovori, kao i svi ugovori koji su ustupljeni i nalaze se u prinudnoj naplati; rok za reprogram je bio 45 dana, a kazne propisane u iznosima od 20.000 do 40.000 evra za pojedinačne prekršaje nesprovođenja zakona, kao i ukoliko se ne obustave sve radnje koje se odnose na prinudno izvršenje radi namirenja potraživanje. Parlament u Rumuniji je u oktobru 2016.godine prihvatio Zakon o konverziji kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredite bez valutne klauzule – u domaću valutu - lej, po kursu na dan uzimanja kredita. Predlogu zakona prethodile su brojne presude u kojima je sud nalagao da se plaćanje vrši po kursu na dan uzimanja kredita, dakle, stavljanjem valutne klauzule van snage. Grčki sudovi su u poslednje dve godine priznali da su uslovi iz ugovora o kreditiranju, koji ustvari dovode do toga da klijent ispašta zbog fluktuacije evra i švajcarskog franka, u potunosti ništavni. Obrazloženje za to se nalazi u članu 2. grčkog Zakona o Potrošačima 2251/1994; ovaj zakon je deo evropske regulative 93/13 koja je objavljena 5.4.1993. godine, a članom 3. predviđeno je da “Uslov iz ugovora koji nije bio deo pregovora između strana mora da se proglasi ništavim u slučaju kada taj uslov prouzrokuje ozbiljni nesklad u pogledu prava i obaveza između strana". Odluke 35/2015 suda na Rodosu, 373/2015 prvostepenog suda na Rodosu, kao i 248/2015 istog suda, iznose mišljenje da klijent treba da nastavi da otplaćuje svoj kredit po deviznom kursu koji je prvobitno uzet u obzir, a ne po deviznom kursu koji je naknadno menjan na štetu prava klijenata. Prvostepeni sud u Atini je 24. maja 2016. godine, doneo presudu pod brojem 334/2016 koja se odnosi na postupak pokrenut od strane Instituta za zaštitu potrošača – Grčke federacije potrošača, Unije potrošača – Instituta potrošača sa Krita i Udruženja korisnika kredita u švajcarskim francima protiv banke “ΕFG Eurobank Ergasias SA”. Na osnovu dispozitiva prethodno pomenute presude, operativnom delu Eurobanke zabranjuje se da u budućnosti u ugovorima o kreditu u švajcarskim francima koristi bilo koji ugovorni uslov koji ima za cilj da se potrošač obaveže da plaća bilo koju ratu na osnovu kursa na dan plaćanja, kao i uslove kojima banka ima pravo da konvertuje ceo preostali dug u evre na osnovu kursa koji važi na dan raskida ugovora. Pored toga, prema ovom Sudu, Eurobanka treba da se usprotivi svakom plaćanju, delimično ili u celosti, koje je zasnovano na kursu na dan plaćanja i treba da prihvati plaćanje u evrima na osnovu kursa koji je važio u vreme puštanja kredita u tečaj. Sud je naložio Eurobanci da ponovo obračuna sve kredite u stranim valutama, na mesečnom nivou i u slučaju nenamirenih potraživanja po kreditu, u odnosu na kurs koji je važio na dan isplate i predvideo novčanu kaznu od 3000 evra Eurobanci za svako kršenje pomenute odluke. Grčki sud je svojom odlukom zaključio da određeni uslovi kredita u švajcarskim francima ne ispunjavaju zahteve transparentnosti; Obrazloženje ovde odluke je da potrošači nisu dobili odgovarajuće informacije u vezi sa valutnim rizikom i ekonomskim posledicama tih uslova, kao i njihovu vezu sa ugovornim obavezama i uslovima, potrošači ne mogu na jasan i razumljiv način da predvide eventualne ekonomske posledice koje na osnovu toga proizilaze, a posebno ne značajne ekonomske posledice ukupnih troškova kredita koje ostaju nedefinisane i potencijalno mogu da se uvećaju ne samo na nivou mesečne rate već i u slučaju nenamirenih potraživanja po kreditu. Grčki sud je svojom odlukom po prvi put naveo da je nepravičnost određenih uslova kredita povezana sa rizicima zbog kojih se mogu svrstati u rizične investicije, čime je prihvaćen stav o investicionoj prirodi kredita u stranim valutama. Vrhovni sud Španije je u presudi 323/2015 koja je doneta 30.06.2015.godine, potvdrio odluku Apelacionog suda Španije broj 2780/13 kojom je valutna klauzula proglašena nevažećom; odlukom je utvrdio ništavost valutne kaluzule u stranoj valuti, navodeći da se radi o kreditima sa finansijskim derivatima. Od 2015.godine, nakon ove presude, sudovi su počeli da masovno preduđuju u korist korisnika kredita, stavljajući valutnu klauzulu van snage. Sud u Italiji je najnovijom presudom od 27.decembra 2016. godine takođe utvdio ništavost valutne klauzule u švajcarskom franku. Imajuću u vidu da u Srbiji još uvek nema sudskih presuda u kojima je prepozanta nepoštena i obmanjujuća praksa banaka koje su ovaj kredit reklamirale kao povoljan, a da tom prilkom nisu korisnike kredita upoznali niti sa jednim rizikom takvog pravnog posla, što je imalo za posledicu da su korinici kredita doneli ekonomsku odluku koju sigurno ne bi doneli da su znali o kako rizičnom pravnom poslu se radi, što sve za posledicu ima izuzetno veliku nesrazmera uzajamnih davanja na štetu korisika kredita, Centar za zaštitu korisnika bankarskih usluga CHF Srbija ima nameru da neke od ovih odluka prevede na naš jezik, kako bi ih učinio dostupnim široj javnosti. Za početak su to odluke sudova u Španiji i Italiji, zajedno sa podacima koje je organizacija ASUFIN iznela u javnost, a tiče se dokaza da su banke vrlo dobro znale zbog čega plasiraju kredite indeksirane u švajcarskim francima. Posebno ističemo da su se sve odluke u gore pomenutim zemljama oslanjale upravo na povrede prava korisnika kredita da budu informisani, te je dodatno u odluci Vrhovnog suda Španije istaknuto da su ovo krediti koji sadrže u sebi valutne derivate, zbog čega je plasiranje istih moglo biti samo u skladu sa propisima koji se odnose na ponašanje učesnika na tržitu hartija od vrednosti. Do donošenja prvih presuda u Srbiji, imajući u vidu da su u Srbiji ovi krediti na isti način plasirani, sa istim povredanma prava potrošača i da sve odluke imaju svoj osnov u Direktivi 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim kreditima, koju su na osnovu odredbe člana 78 Sporazuma o stabilizciji i pridruživanjui domaći sudovi dužni da primenjuju (iako se nepoštenost i time ništavost može utvrditi i na osnovu domaćih zakona), smatramo značajnim da imamo za početak i poneku presudu prevedenu iz regiona. Tekstovi će biti predeveni ako sakupimo dovoljno novčanih sredstava. Kada nas ima ovoliko, to ne bi trebao da bude problem. Predeveni tekstovi biće dostupni svima na veb strani udruženja, radi upoznavanja javnosti, a i korišćenja u sudskim postupcima. Naravno, ukoliko je neko od vas koji čitate ove redove sudski tumač za španski, italijanski ili engleski jezik i u prilici je da da svoj doprinos kroz volonterski rad, kakav je uostalom i rad svih nas koji se trudimo da što pre rešimo ovaj problem, molimo da nam se javi radi prevoda.
0 Comments
Javnost u Srbiji je uglavnom upoznata sa činjenicom da je u Hrvatskoj izvršena konverzija kredita indeksiranih u valuti švajcarskog franka u evro indeksaciju, kao i da je tokom septembra 2016. godine protiv Hrvatske zbog te konverzije pokrenut arbitražni postupak u Vašingtonu. Međutim, ono što je javnosti u Srbiji manje poznato, a daleko je značajnije je činjenica da Hrvatska još uvek ima odlične šanse da problem reši na daleko kvalitetniji i pravno sigurniji način, utvrđenjem nepoštenosti i time ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli u švajcarskom franku, koje rešenje bi stavilo van snage i sve prigovore banaka u vezi izgubljenje dobiti i eventualnih tužbi protiv Hrvatske zbog konverzije u evro indeksirane kredite. Prvostepenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P.1401/2012 je valutna klauzula u švajcarskom franku oglašena nepoštenom i naloženo je svim poslovnim bankama da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmenu ugovorne odredbe i to na taj način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korišćenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u procentu koji je naveden kao važeća stopa redovne kamate na dan zaključenja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zameniti presuda. U izreci presude je utvrđeno da su 8 banaka u periodu od 01.11.2004 – 31.12.2008.godine povredile kolektivne interese prava potrošača-korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništave i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švajcarski franak, a da pre zaključenja i u vreme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u celosti informisale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obaveštenosti, što je imalo za posledicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana. Drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu u delu kojom je stavljena van snage valutna klauzula u švajcarskom franku navodeći da ista ispunjava zahteve razumljivosti pa time nije nepoštena, a stoga ni ništava, a potvrdio je odluku prvostepenog suda da je nepoštena ugovorna odredba o jednostranoj promeni kamatne stope. Vrhovni sud Hrvatske je odbio revizije Potrošača i sedam banaka. Ustavni sud Hrvatske je Odlukom broj U-III-2521/2015 i dr. od 13. decembra 2016., zbog povrede prava na pravično suđenje delimično usvojio ustavnu tužbu Potrošača te je ukinuo odluku Vrhovnog suda u delu koji se odnosi na valutnu klauzulu u švajcarskom franku, zbog čega će Vrhovni sud Hrvatske ponovo morati da odlučuje o (ne) poštenosti valutne kaluzule u spornim ugovorima o kreditima. Ustavni sud utvrdio je da je Vrhovni sud u oceni (ne)razumljivosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i o promenjivoj kamatnoj stopi primenio dvostruka merila, posebno u primeni Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Drugim rečima propust banaka da potrošače upoznaju s ekonomskim posledicama sklapanja ugovora o kreditu predstavljao je odlučujuću okolnost za ocenu Vrhovnog suda da su ugovorne odredbe o promenljivoj kamatnoj stopi nepoštene. Međutim, istu tu okolnost u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli Vrhovni sud nije uzeo u obzir niti je obrazložio razloge za različiti pristup u tumačenju tog pravnog standarda, zbog čega je Ustavni sud utvdio povredu prava na pravično suđenje i vratio predmet na ponovni postupak Vrhovnom sudu. Podsećamo javnost da su citiranu Direktivu 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima dužni da primenjuju i sudovi u Republici Srbiji, a na osnovu odredbe člana 78 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica ( Sl. Glasnik RS – Međunarodni ugovori br.83/2008), sve u vezi sa odredbom člana 16 stav 2 Ustava Republike Srbije. Sa pravom očekujemo da odredbe ugovora kojima je glavnica i kamata vezana za valutu švajcarski franak ne mogu ni samo u Srbiji biti dopuštene i poštene, posebno kada se ima u vidu da domaći pravni sistem počiva na načelima savesnosti i poštenja, jednake vrednosti uzajamnih davanja i zabrane zloupotrebe prava, te dodatno da samo u Srbiji postoji propis kojim je od 2011.godine zabranjena svaka indeksacija koja nije vezana za valutu evro. Utvrđenjem nepoštenosti valutne klauzule u švajcarskom franku, osim korisnika kredita, ogromne uštede ostvariće i Republika Srbija, koja je preko Nacionalne korporacije jemac za sve te sporne ugovore, dakle svi poreski obaveznici. Dokument možete preuzeti sa linka Izveštaj sa savetovanja pravnika "Kopaonička škola Prirodnog prava"- Kopaonik 13-17.decembar 2016.12/16/2016 Kao što je poznato, Srbija ostaje poslednja oaza CHF indeksiranih kredita.
Na savetovanju koje je održano na Kopaoniku, bio je prisutan i bivši sudija Ustavnog suda Hrvatske koji je na krajnje realan način govorio o spornim kreditima,a takođe su se na istoj liniji nalazili i gosti iz BIH-a. Svi su bili stava da korisnici kredita nisu bili informisani o rizicima i da su ugovori posledica značajnog narušavanja principa savesnosti i poštenja, koja načela predstavljaju i deo javnog poretka. Posebno je snažnu podršku korisnicima kredita dao šef pravne katedre za civilno pravo na Pravnom fakutetu u Bihaću profesor Genz Trnavci, koji je i ad hoc sudija Evropskog suda u Strazburu, kao i akademik Vitormir Popović, bivši dekan Pravnog fakulteta u Banja Luci, koji su govorili o nepoštenosti ovih ugovora. Referate iz Srbije je imao gospodin Predrag Ćatić, pravnik iz Udruženja banaka, koji je, po mišljenju naših predstavnika bio krajnje korektan, ali je priličan značaj dao modelima Narodne banke Srbije, za koje svaki korisnik kredita zna koliko su bili neprihvatljivi. Takođe, gospodin iz Vojvođanske banke, koji je imao referat na temu zaduživanja banaka u inostranstvu, jasno je objasnio da banke imaju mogućnost da se koriste derivatima, tj valutnim svapovima radi usklađenosti sa domaćom regulativom, što je značajno doprinelo tome da svi prisutni još jasnije razumeju da banke nisu ni imale realne potrebe da se zaduzuju dugoročnim kreditma u valuti švajcarskog franka. Hvala mu na pojašnjenju. Gospodin Slijepčević je u svom referatu, između ostalog naveo da je sve do predavanja na Pravnom fakultetu smatrao da za banke porast valute nije bio predvidljiv, ali da je po iznetoj analizi profesora Begovica, koji je obuhvatio period od 30 godina međuvautnog odnosa CHF /evro odnosno DEM proizašlo da je tako nešto bilo predvidljivo, radi čega je istakao da ukoliko jeste bilo predvidljivo, onda su tako nešto samo banke kao profesionalci mogli predvideti, dok se od potrošača tako nešto ne može očekivati. Uvodnu reč držala je sudija Vrhovnog suda, koja naravno nije iznosila svoje pravne stavove, jer će suditi u predmetima, ali je jasno istakla da ne može ugovor biti i ništav i podložan raskidu, te da bi trebalo povesti računa o tome kako se postavljaju zahtevi za sud. Posebno je značajno da je sudija istakla se mora voditi računa ne samo o materijalnom pravu, već i o procesnom, u smislu da postoji obaveza tužilaca da dokazuju zahteve koje pred sud postavljaju. Iz njenog izlaganja se moglo zaključiti da je jedan od problema u rešavanju ovog pitanja i to sto sud nema preveliku stručnost u bankarskim poslovima, a tužioci ne obrazlažu svoje tužbene zahteve. Reč u diskusiji uzeo je i godspodin Veroljub Dugalić, predsednik Udruženja banaka, koji je istakao da mu nije jasno zašto se toliko priča o kreditima u valuti švajcarskog franka, pa se još i stručna javnost sada time bavi, kada to i nije neki problem kako se predstavlja, već da ima par novinara koji imaju te kredite, pa oko toga dižu veliku prašinu. Dalje je istakao da su banke 2009 godine nudile svim korisnicima kredita da pređu u evro, ali da korisnici nisu pristali jer im je bilo jeftinije da ostanu vezani za CHF (što je iznenadilo sve prisutne korisnike kredita koji te ponude nikada nisu dobili). Takođe je naveo da je Narodna banka Srbije dala ne 3, već 4 modela, a da korisnici kredita opet ni to nisu hteli da prihvate. Imajući u vidu sve navedeno CHF Srbija želi da vam skrene pažnju na sledeće: 1. Nemojte se zaletati na raskid ugovora; ništavi ugovori se ne raskidaju, već se dokazuje ništavost celog ugovora ili pojedinih delova, posebno nepoštenih i nepravičnih odredbi kojima su se strane "sporazumele" da se otplata vrši po planu plaćanja, koji je u deviznom znaku ( najcešće je valuta ugovorena preko odredbi o planu plaćanja, ali je svaki ugovor različit). 2. Budite oprezni; ne možete dva puta tužiti banku po istom pitanju; ako jednom izgubite spor, pa taman to bilo i zbog lošeg zastupanja i/ili neobrazložene tužbe, na Vas neće imati uticaja to što će drugi u sporu uspeti. 3. Ako ste u sporu, budite aktivni dok još nije kasno; pročitajte svoju tužbu, odgovore banke i ostale podneske, po mogućstvu konsultujte još nekog advokata; iskoristite sve argumente i dokaze koje Vam i mi kao udruzenje činimo dostupnim, jer nemate drugu šansu. Na kraju, budite svesni da je osim nesavesnog rada banaka, još teži udarac zadala sudska praksa koja je odbijala zahteve tužilaca, jer su isti bili potpuno neobrazloženi i bez bilo kakvih dokaza. Značajna pomeranja su se desila, u Srbiji su sve jači glasovi ljudi koji su shvatili da zaključenje tog ugovora nije posledica njihove pohlepe ili loše namere, već upravo suprotno. Neka ti glasovi budu još jači i neka odjekuju. Uvereni smo da će i celokupna javnost vrlo brzo shvatiti da smo samo žrtve špekulacje. Valutna klauzula u ugovoru o kreditu" bila je tema opšteg seminara, koji je održan na Pravnom fakultetu u Beogradu, u utorak, 06. decembra 2016. godine.
O značaju i aktuelnosti ove teme govori i podatak da je amfiteatar "Slobodan Jovanović" bio premali da primi sve zainteresovane studente i građane. Na samom početku, moderator seminara, dr Dragor Hiber, predstavio je učesnike i najavio da je zamisao da se tema valutne klauzule u ugovoru o kreditu obradi iz pravnog i ekonomskog ugla, što je u velikoj meri i ostvareno. Dr Dragiša Slijepčević upoznao je prisutne sa činjenicom da je osnovni cilj valutne klauzule očuvanje realne vrednosti novca koji je banka kao glavnicu isplatila klijentu i da banka ne može da ostvaruje zaradu tako što će, zloupotrebom valutne klauzule uvećati glavnicu kredita u odnosu na njenu realnu vrednost. Iz izlaganja dr Miloša Živkovića se videlo da zadata tema nije bila kompatibilna sa njegovom užom specijalnošću, ali je i pored toga dao značajan doprinos ovom seminaru tako što je, odgovarajući na pitanje korisnika kredita indeksiranog u švajcarski franak o povećavanju kamate "u skladu sa poslovnom politikom banke" rekao, da će korisnik u slučaju da tuži banku, sigurno dobiti ovaj spor. Iz izlaganja dr Branka Radulovića nije se mogla prepoznati analiza ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom, iz ugla stručnjaka iz oblasti ekonomskih nauka, ali je sve nadoknadio dr Boris Begović, čije je izlaganje izuzetno dragoceno, posebno zbog toga što je, kao član Upravnog odbora UniCredit banke, stavljao potpis na bilanse i najbolje poznaje bankarski sistem iznutra, što daje nadu korisnicima kredita, da će uz nove informacije koje je na ovom seminaru dobio, pomoći da se problem ovih kredita trajno reši. Najveći deo svog izlaganja dr Begović je posvetio predstavljanju grafikona kojima je izneo stav da se moglo predvideti kretanja švajcarskog franka u periodu od 1976 do danas, iz čega proizilazi da su bankari imali preciznu informaciju da će doći do skoka vrednosti ove valute. Svoje izlaganje završio je rečima da je, u skladu sa novim saznanjima, spreman da menja svoje stavove i da je neophodna primena valutne klauzule, zbog toga što su se banke zadužile u francima da bi formirale ovaj kreditni potrfolio, posle čega je usledila debata u kojoj je jedna korisnica kredita, po zanimanju ekonomista, pročitala podatke iz bilansa banaka, iz kojih se jasno vidi da se banke nisu značajnije zaduživale u ovoj valuti, što je dosta jak argument koji je verovatno u značajnoj meri uticao na promenu mišljenja kako predavača, tako i slušaoca ovog seminara. |
CHF SRBIJAArchives
November 2019
Categories |